Sve više hodača
Hodanje sa štapovima poznato je od tridesetih godina 20. stoljeća, kada se počelo prakticirati u skandinavskim zemljama i na Aljasci. U tim je zemljama zimi razvijeno nordijsko trčanje kao sport i oblik kretanja od mjesta do mjesta, a tek su rijetki štapove koristili i ljeti, za lakše svladavanje terena. No, tek su pedesetak godina kasnije znanstvenici iz tih zemalja utvrdili da ljudi zimi općenito imaju bolju kondiciju, dok oni koji i ljeti hodaju sa štapovima održavaju istu razinu kondicije tijekom cijele godine. Prva istraživanja o utjecaju nordijskog hodanja na zdravlje provedena su u Finskoj 1995. godine, a rezultati su bili temelj razvoja ovog sporta. U istraživanje se uključilo i poduzeće koje inače proizvodi štapove za nordijsko trčanje, pa su 1996. godine proizvedeni i prvi štapovi za nordijsko hodanje, posve prilagođeni ovom načinu kretanja. U posljednjih desetak godina nordijsko hodanje postalo je najbrže rastući sport na svijetu kojim se mogu aktivno baviti ljudi svih dobnih skupina, neovisno o tjelesnoj kondiciji. Nordijsko hodanje sve je popularnije i u Hrvatskoj. Zahvaljujući stručnim voditeljima i instruktorima, ali i stranim turistima čiji aktivni odmor uključuje i hodanje sa štapovima, ovaj sport ima sve više domaćih poklonika.
Cijelo tijelo je aktivno
Nordijsko hodanje višestruko je koristan sport zato što pozitivno utječe na srce i krvne žile, mišiće, kralježnicu i zglobove. Upotrebom štapova obično se hodanje pretvara u mnogo učinkovitiju aerobnu rekreaciju koja djeluje na gotovo sve mišićne skupine i povećava potrošnju energije. Zahvaljujući štapovima smanjuje se pritisak na zglobove, poglavito na koljena, te je zbog toga nordijsko hodanje osobito preporučljivo osobama s prekomjernom tjelesnom težinom te onima s ozljedama koljena.
Uporaba štapova pri hodanju povećava broj srčanih otkucaja, pa su oni za 5 do 17 otkucaja po minuti viši nego kod običnog hodanja (tijekom običnog hodanja puls iznosi 130 otkucaja u minuti, a kod nordijskog hodanja 147). Osim ubrzanog pulsa, potrošnja energije povećava se u prosjeku 20, a ponekad i 46 posto u odnosu na obično hodanje, a sagorijeva se oko 400 kalorija na sat, dok se za isto vrijeme kod običnog hodanja sagorijeva 280 kalorija.
Zahvaljujući štapovima te pokretima koji se tijekom hodanja izvode aktiviraju se mišići gornjeg dijela tijela, što dovodi do povećanja lateralne pokretljivosti vrata i kralježnice. Tako se smanjuje napetost u mišićima i bol u predjelu vrata i ramena, što nordijsko hodanje čini izvrsnom rekreacijom za ljude koji dobar dio dana provode sjedeći i radeći na računalu. Naime, za razliku od običnog hodanja koje aktivira isključivo mišiće nogu, tijekom nordijskog hodanja najaktivniji su mišići ramena, opružač i pregibač podlaktice te veliki grudni i široki leđni mišić, a ukupno je aktivno do 90 posto mišića u tijelu. Osim rekreativaca, šetača i planinara, nordijsko su hodanje naveliko počeli prakticirati i sportaši, i to kao dio uobičajenih treninga ili pak zasebni trening.
Tehnika je važna
Otkada je 2000. godine osnovano međunarodno udruženje za nordijsko hodanje INWA (International Nordic Walking Association), broj "aktivnih hodača" u svijetu porastao je na više od šest milijuna, a prema nekim procjenama, čak deset milijuna ljudi barem se povremeno bavi nordijskim hodanjem. Hrvatska je u tu organizaciju uključena 2003. godine. Osim promocije nordijskog hodanja, temeljna aktivnost INWA-e je edukacija voditelja i instruktora. Naime, da biste se bavili nordijskim hodanjem, nije dovoljno samo uzeti štapove i krenuti u šetnju. Vrlo je važno činiti to ispravno.
Iako možda nekima tako izgleda, nordijsko hodanje nije nimalo lagana aktivnost, a da bi se pravilno izvodilo, potrebna je edukacija. Tri su osnovne tehnike koje valja svladati: osnovna tehnika na razini zdravlja, kondicije i sporta, tehnika uzbrdo i tehnika nizbrdo.
Edukacija u Hrvatskoj rezultat je suradnje Hrvatske udruge nordijskog hodanja (HUNH) i Hrvatske olimpijske akademije (HOA), a važno je znati da nije namijenjena samo sportašima i sportskim pedagozima već i rekreativcima. Ako se ne izvodi pravilno, nordijsko hodanje vrlo vjerojatno neće prouzročiti štetu ili ozljedu, kao što je slučaj kod nekih drugih sportova, posljedica nepravilnog hodanja sa štapovima samo je smanjena učinkovitost vježbe. Budući da je svakom sportašu i rekreativcu u interesu izvući maksimum koristi od treninga, prije nego što počnete nordijski hodati, svakako nastojte svladati pravilnu tehniku.
Oprema nije skupa
Nordijsko hodanje je sport koji ne zahtijeva specijalni teren. Nije važno hodate li po asfaltu, makadamskoj stazi, brežuljku, planini ili ravnici, važno je samo da vam je tehnika hodanja ispravna. Činjenica je da kroz cijelu godinu, neovisno o godišnjem dobu, možete birati terene po kojima ćete hodati, što uvelike pridonosi popularnosti i proširenosti ovog sporta. Upravo tu prednost počeli su koristiti turistički djelatnici, pa iz sezone u sezonu, uz vožnju biciklom, nordijsko hodanje postaje jedan od atraktivnijih načina za upoznavanje ljepota prirode.
Iako na tržištu postoji čitav niz štapova za nordijsko hodanje, namijenjenih različitim terenima i razini kondicije, nećete morati izdvojiti previše novca kako biste se mogli baviti ovim sportom.
Štapovi za nordijsko hodanje moraju biti načinjeni od kompozitnih materijala, karbona i fiberglasa radi čvrstoće, lakoće i elastičnosti. Kod većine hodača-rekreativaca mogu se vidjeti teleskopski štapovi za planinarenje ili aluminijski štapovi za alpsko skijanje. No za nordijsko je hodanje važno da se štap sastoji iz jednog dijela te da ima ergonomsku dršku s remenom. Radi prokrvljenosti zgloba šake remen vas ne smije zatezati, a za hodanje po asfaltu na vrh štapa stavlja se gumeni nastavak.
Osim štapova, za nordijsko hodanje nije potrebna nikakva specijalna oprema, što ga čini prilično jeftinim sportom. Važno je imati dobru obuću, a tenisice za trčanje ili trekking sasvim će dobro poslužiti.
Izbor štapova
Iako postoje univerzalni, prilagodljivi teleskopski štapovi, najbolje je koristiti štapove koji su prilagođeni visini hodača. Kako bi se izračunala njihova idealna dužina, potrebno je tjelesnu visinu hodača u centimetrima pomnožiti sa 0,68, a dobiveni broj označava dužinu štapa. Osim odgovarajuće dužine, valja odabrati štap čija je drška napravljena od kvalitetnog materijala kako tijekom hodanja ne bi dolazilo do trenja i stvaranja žuljeva.
Fotografije Fotolia