4 najbolje zamjene za šećer

Prosječan Hrvat dnevno unese čak 165 g šećera u raznim oblicima. U susjednoj Sloveniji prosječni dnevni unos je samo 42 g. Prosječni europski 11-godišnjak u godini pojede 45 kilograma šećera, upravo onoliko kolika je njegova prosječna težina! Potrošnja šećera u porastu je u cijelom svijetu, a često se šećer konzumira i neprimjetno, da toga nismo ni svjesni. Nekoć, kad smo se zaželjeli šećera, znali smo gdje ćemo ga naći – u sladoledu, kolačima, bombonima i ostalim slatkišima. A kad smo nagomilali previše kilograma ili pak postali svjesni da puno šećera škodi zdravlju, znali smo kako ga izbaciti s jelovnika – izbjegavajući iste te namirnice. No, vremena su se promijenila i smanjiti unos šećera danas više nije tako lako. On je u gotovo svim namirnicama koje konzumiramo, od slatkiša preko gaziranih pića, sokova, energetskih i vitaminskih napitaka do slanih jela, raznih umaka, kečapa, konzerviranog povrća, suhomesnatih proizvoda, kruha i tjestenine…

Od deserta do slanih jela

Takozvani dodani šećer, odnosno šećer koji nije prirodno prisutan u namirnicama (ili koji sami stavljamo u hranu) već je dodan u njih tijekom industrijske obrade, danas je postao velik problem i prijetnja zdravlju. Nedavno istraživanje je otkrilo da je od 1980. do 2009. konzumacija dodanog šećera među muškarcima porasla za gotovo 40 posto, a kod žena za više od 35 posto. Udio dodanog šećera u ukupnom dnevnom unosu kalorija u tom je periodu porastao sa 9,9 na 13,4 posto.

Tim stručnjaka koji je vodio istraživanje upozorava da ljudi danas konzumiraju dvostruko više dodanih šećera nego prije četiri desetljeća. Primjerice, 1950. prosječni Aamerikanac godišnje je konzumirao oko 50 kilograma šećera, a 2000. oko zastrašujućih 76 kilograma. Za takvo povećanje konzumacije šećera zaslužne su i promjene u metodama proizvodnje i obrade hrane. Kako bi se sačuvao ili pojačao okus namirnica, poboljšala njihova tekstura i boja, povećao obujam ili pak ublažila njihova prirodna kiselost, proizvođači hrane počeli su dodavati šećer u sve moguće prehrambene proizvode.

Tako se šećer iz deserata i slatkiša raširio i u slana jela i druge prehrambene proizvode u kojima ga uopće ne bismo očekivali. Istina, njegova prisutnost u namirnicama gotovo je uvijek navedena na deklaracijama, ali ne uvijek kao šećer, već pod raznim znanstvenim terminima pod kojima ga prosječna osoba teško može prepoznati. U razne industrijski proizvedene namirnice ubacuju se upravo nezdravi zaslađivači. Potrošnja ove namirnice definitivno se treba smanjiti, a ukusne deserti mogu se spraviti pomoću prirodnih zaslađivača.

Smanjite šećer u tri koraka

Odlučite li ozbiljno smanjiti unos šećera i uskladiti ga s preporučenom dnevnom količinom koja iznosi najviše 50-60 grama, prvo morate osvijestiti da se šećer krije u mnogim proizvodima u kojima ga ne biste očekivali. Zatim naučite čitati deklaracije i obavezno prije kupnje prekontrolirati sastav proizvoda.

  • Pod kojim se sve nazivima krije

Kako biste mogli prepoznati da je šećer prisutan u namirnicama koje kupujete i konzumirate, morate znati pod kojim se sve nazivima krije na deklaracijama, odnosno u popisu sastojaka. Šećer od šećerne repe ili šećerne trske, turbinado šećer (sirovi šećer kojemu je u centrifugi isprana melasa), smeđi šećer, invertni šećer.

No, na popisu sastojaka šećer može biti naveden i kao sirup agave, slad, melasa, med, kukuruzni zaslađivači, sukanat, razni sirupi, poput javorovog ili kukuruznog sirupa te visoko fruktoznog kukuruznog sirupa (HHCS). Za njega su najnovija istraživanja pokazala da je kontaminiran živom. Uz to, pazite općenito na sve sastojke koji završavaju na -oza, poput glukoze, fruktoze, laktoze, dekstroze i saharoze, kao i na one koji završavaju na -ol, poput manitola, sorbitola, ksilitola i malitola.

  • Na kojem mjestu je naveden

Sljedeći korak je provjeriti na kojem je mjestu šećer na popisu sastojaka na deklaraciji. Ako je na vrhu popisa, znači da je jedan od glavnih sastojaka tog pića ili namirnice. No, posljednjih godina šećer, fruktoza i maltoza ponekad su navedeni odvojeno na deklaracijama, zato pažljivo čitajte sve podatke na deklaraciji.

  • Koliko grama, žličica, kalorija?

Da biste lakše stekli predodžbu o kojoj se zapravo količini šećera radi, imajte na umu da 4 grama odgovara 1 čajnoj žličici te sadrži 15 kalorija. Najjednostavnije je da navedeni broj grama šećera podijelite sa 4 i dobit ćete broj čajnih žličica šećera koje ćete tom namirnicom unijeti u svoj organizam. Primjerice, čaša gaziranog soka sadrži u prosjeku oko 12 čajnih žličica šećera!

Zdravi zaslađivači sadrže vitamine

Za razliku od šećera, rižin slad ili agavin sirup ne ulaze direktno u krv već postupno prolaze proces probavljanja. Sadrže vitamine i minerale, a glikemijski indeks im je vrlo nizak. Pružaju mogućnost uživanja u slatkom bez grižnje savjesti, a uz to će osigurati i puno stabilniju razinu šećera u krvi, pa energija neće varirati tijekom dana. Ječmeni slad je idealan  za biskvite, peciva i kruhove. Pruža bogati karamel okus te je kao takav idealan za zaslađivanje tople limunade primjenjive kod lagane detoksikacije.

4 dobre zamjene za šećer

Rižin slad – duplo je manje sladak od šećera, a slatkoća mu je razine slatkoće majčinog mlijeka. Kašice kod djece uputno je zaslađivati upravo ovim blagim rižinim sladom jer neće stvarati naviku na veliku slatkoću. Blagog okusa, bogat je izvor B vitamina, idealan za pripremu krema, pudinga, kašica i pahuljica. rižin slad bogat je B vitaminom. Agavin sirup je najslađi je od prirodnih zaslađivača i najlakša je zamjena šećeru. Lako se primjenjuje za pripremu najrazličitijih slatkih slastica, od sladoleda do torti jer ne pokriva okuse namirnica. Ima najniži glikemijski indeks.

Javorov sirup – vrlo je sladak i ukusan, a dobiva se iz debla javora. Stopostotni javorov sirup sadrži 65% saharoze, a bijeli šećer sadrži 99%. Pri kuhanju deserata treba ga upotrebljavati u malim količinama.

Stevija – prirodni zaslađivač, za razliku od šećera, ne izaziva karijes niti nepoželjnu toleranciju na okus. Sprječava nastajanje zubnog plaka, nema kalorija, nema štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača i otporna je na visoke temperature.

Amasake – fermentirani napitak od slatke riže i žitnog startera koji se naziva “koji”. Amasake je poput kreme, gust i vrlo ukusan. Bijele je ili bež boje i upotrebljava se kao sladilo u pitama, kolačima, pudinzima i drugim desertima.

Fotografije: Shutterstock

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like