Zašto se stalno nečega bojim?

Anksioznost je neugodno stanje unutarnje tjeskobe, brige, nemira, straha te nemogućnosti opuštanja. Ti osjećaji često su povezani s umorom, problemima s koncentracijom i mišićnom napetošću. Nadalje, anksioznost može uključivati intenzivne misli, pretjeranu krivnju, opsesije, magična vjerovanja, osjećaje zbunjenosti, frustriranosti te čak osjećaj krivnje i očaja. Osoba ima subjektivan osjećaj da će se općenito nešto loše dogoditi te duboko u sebi vjeruje da se neće znati nositi s tom situacijom kada se dogodi. Anksioznost se može manifestirati kao pretjerano ili premalo jedenje, grizenje noktiju, pretjerano pušenje, izražena je motorička napetost poput cupkanja na mjestu.

Zašto postajemo anksiozni?

Prema evolucijskoj psihologiji, smatra se da povećana anksioznost omogućava da osoba bude opreznija pred potencijalnim opasnostima u okolini te joj omogućava da poduzme proaktivne korake u slučaju opasnosti.

Anksioznost se može naučiti i prema modelu. Tako, ako su roditelji anksiozni, postoji veća šansa da i dijete nauči takve obrasce ponašanja i doživljavanja. Dijete može naučiti da treba imati sve pod kontrolom jer u suprotnom se ne osjećaj sigurno, već uplašeno. Anksioznost je povezana i s osobnim pesimističnim pogledom na to kako će se odviti situacija.

Razlika između anksioznosti i straha

Premda se mnogi ljudi barem nakratko osjećaju anksiozno, za anksioznost se smatra da nije normalna, zdrava reakcija organizma na određenu situaciju. Iako nas može biti strah dok smo anksiozni, strah i anksioznost nisu isto. Strah izazvan realnom opasnošću je prikladan emocionalni odgovor na određenu situaciju, dok je anksioznost pretjerana reakcija na situaciju koja se samo subjektivno doživljava važnom. Psiholog David Barlow definira anksioznost kao “stanje koje je orijentirano na budućnost, u kojem osoba očekuje neugodne događaje i priprema se kako će se nositi s njima”.

Upravo to razdvaja strah od anksioznosti jer je strah emocionalna reakcija na sadašnji trenutak. Osim toga, strah je kratkoročan, usmjeren na konkretan izvor opasnosti te se bijegom možemo udaljiti od prijeteće situacije i time prestati osjećati strah. Anksioznost traje dugo, bez obzira na to je li opravdano da osjećamo strah ili nije, usmjerena je na različite izvore prijetnje te osoba poduzima pretjerane mjere opreza kako će se nositi s potencijalnom prijetnjom što je onemogućava da koristi kvalitetnije i konstruktivnije oblike nošenja sa situacijom.

Fotografije: Shutterstock

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like