Tijekom cijeloga 19. stoljeća, između Torina, Palerma i Pariza, nalazimo histeričnu sotonisticu, opata koji dvaput umire, nekoliko leševa u jednom pariškom odvodu, garibaldinca koji se zove Ippolito Nievo, nestalog u moru u blizini Strombolija, krivotvoreni Dreyfusov bordereau za njemačko veleposlanstvo, postupni rast krivotvorine poznate kao Protokoli sionskih mudraca, koja će Hitlera nadahnuti na logore istrebljenja, jezuite koji spletkare protiv masona, masone, karbonare i mazinijevce koji dave svećenike njihovim crijevima, artritičnog Garibaldija krivih nogu, planove pijemonteških, francuskih, pruskih i ruskih tajnih službi, pokolje u Parizu u doba Komune kad se jedu miševi, ubode bodežom, strašna i smrdljiva sastajališta zločinaca koji u isparavanjima apsinta snuju o eksplozijama i pobunama na trgovima, lažne brade, lažne bilježnike, lažne oporuke, dijabolična bratstva i crne mise. Odličan materijal za roman u feljtonističkom stilu devetnaestoga stoljeća, između ostaloga ilustriran kao feuilletons tog doba. Evo čime će se zadovoljiti i najgori od čitatelja. Osim jedne pojedinosti. Uz iznimku glavnog lika, svi ostali likovi u ovome romanu doista su postojali i učinili su ono što su učinili. Čak i glavni lik čini stvari koje su doista učinjene, samo što on čini mnoge koje su vjerojatno imale različite tvorce. Ali tko zna, kad se krećeš među pripadnicima tajnih službi, dvostrukim agentima, časnicima zločincima i svećenicima grešnicima, svašta se može dogoditi. Čak i da jedina izmišljena osoba u ovoj priči bude najistinitija od svih i uvelike nalikuje drugima koji su još uvijek među nama.
Umberto Eco rođen je godine 1932. u Alessandriji. Filozof, stručnjak za srednji vijek, semiolog, stručnjak za masovne medije, debitirao je u pripovjedačkoj prozi godine 1980. romanom Ime ruže (Nagrada Strega 1981.), nakon kojega je uslijedilo Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnog dana (1994.), Baudolino (2000.) i Tajanstveni plamen kraljice Loane (2004.). Među njegovim brojnim esejističkim djelima (akademskim i neakademskim) ističu se: Sveopći traktat semiotike (1975.), Granice tumačenja (1990.), Kant i kljunaš (1997.), Od stabla do labirinta (2007.) i, zajedno s Jean-Claudom Carrièreom, Nemojte se nadati da ćete se osloboditi knjiga (2009.). Godine 2004. uredio je ilustrirani svezak Povijest ljepote, nakon kojega je 2007. uslijedila Povijest ružnoće i 2009. Vrtoglavica popisa.