Da nam je prerasti lidliće i kupiti malo pameti na eBayu

Kad bi se u vrtićima na početku dana puštala Lijepa naša, djeca bi odmalena lijepo naučila više voljeti i poštovati svoju domovinu – tako je doslovce glasio prijedlog koji se nekidan uživo čuo iz usta anonimne slušateljice u jutarnjem radijskom eteru.

Dok su gospođi za taj prijedlog voditelji emisije pristojno zahvaljivali, u jednom vrtiću u gradu Splitu tete su tješile uplakanog vrtićanca. Rasplakao se malac, ali ne zbog himne koju su mu uskratili na početku radnoga dana. Niti zbog sanacijskih smradova s Karepovca koji su toga jutra Splićane štipali za oči. Nimalo uzvišeno, mali se vrtićanac rasplakao zbog  svojih – gaća. Kontinentalci bi rekli hlača.

Osim zbog gaća/hlača, suze su u tom splitskom vrtiću tekle već više puta i zbog haljinica, majica i tajica. Odnosno zbog etikete koja visi s njih i koja male vlasnike inkriminirane robice izvrgava ruglu vršnjaka. Jer među splitskim vrtićancima odnedavno je u modi rugati se svojim vršnjacima ako nose prepoznatljivu, jeftinu odjeću iz obližnjeg  supermarketa. Zbog koje ih pogrdno nazivaju – lidlićima.

Šestogodišnji um teško može sam smisliti takvu opačinu. Ismijavati dijete zbog odjeće koju nosi u zemlji s više od milijun ljudi koji žive u riziku od siromaštva, poticati najmlađe na netoleranciju prema siromašnijim vršnjacima… nije to pitanje prestiža i mogućnosti, već inteligencije i morala.

U rastu stope siromaštva Hrvatska nije iznimka, naprotiv, i bogate zemlje poput Njemačke suočile su se s tim trendom. Zanimljivo je, međutim, kako slične okolnosti iznjedre različita ponašanja. Dok mi djeci kupujemo markice, ismijavamo lidliće, i promišljamo utjecaj himne na njihov odgoj, mlade obrazovane Njemice odjeću za djecu ili razmjenjuju ili kupuju povoljno na eBayu. Ne smeta što je malo rabljena. Djeca ionako sve odmah prerastu.

Fotografija: Lidl

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like